U tradiciji kajkavskog kraja „CINKUŠ“ označava zvono koje prati ljude od njihovog rođenja pa sve do smrti.
     Ono budi, oglašava, upozorava, zvoni na uzbunu, svadbeno je i golgotsko zvonce. Zahvaljujući energičnosti, iskrenosti i neposrednosti koje su prisutne od osnutka družine, sredinom devedesetih, Cinkuši traju neovisno o trendovima.
     Glazba je glavni medij preko kojeg Cinkuši izražavaju svoje ideje i pogled na svijet.
     Kao temelj koriste bogatu narodnu baštinu Hrvatske, ponajviše iz kajkavskog govornog područja u koju interpoliraju autorski pristup i literarne uzore, pa i klišeje koji bude kolektivnu emocionalnost.